MUAY THAI ili tajlandski boks je borilačka vještina nastala kao produkt neprestanih sukoba naroda Thai na putu iz svoje prapostojbine (jugoistok Kine) na područje današnjeg Tajlanda. Zbog stalnih sukoba s ostalim narodima Indokine postojala je potreba za borilačkom vještinom koja bi se brzo učila, a istovremeno bila vrlo primjenjiva u gotovo neprestanim sukobima na granicama.

U početku je tajlandski boks bio podučavan kao dio tzv. >ratničkih vještina> u koje su spadali mačevanje, rukovanje kopljem, streličarstvo i jahanje, a među najstarije dokumente koji spominju tajlandski boks spada legenda iz 1548.g. o boksačkoj borbi između Tajlandskog kralja Nereusana i burmanskog kralja. Naime velika burmanska vojska pripremala se za invaziju na Tajlandsku Kraljevinu, a kako bi izbjegli nepotrebne žrtve dva kralja dogovorila su boksački meč i nakon višesatne borbe princ Nereusan porazio je burmanskog kralja i na taj način spriječio invaziju burmanske vojske na domovinu. Tim činom muay thai je osigurao mjesto u velikoj baštini povijesti Kraljevine Tajland.

Svako selo je imalo svojeg šampiona i svoje nagrade. Najveći procvat Thaiboxa je bio za vrijeme Kralja Pha Chao Sua Od 1257. do 1377. godine, kojega su još zvali i Kralj Tigar. Toliko je volio Thaibox, da se maskirao da bi se mogao boriti na seoskim natjecanjima. Za vrijeme njegove vladavine Tajland je bio u miru. Da zaposli vojsku, kralj im je naredio da treniraju Muay Thai. Interes za Muay Thai je ionako već bio velik, ali tada je postao još veći.

1774. godine Nai Khanom Tom se je proslavio sa svojom borbom protiv desetorice najboljih Burmanskih boraca. Nai Khanom Tom je bio ratni zatvorenik u Burmi. Burmanski vojnici su ga zarobili kada su osvojili i spalili stari glavni grad Tajlanda, Ayutthaya. Kralj Burme je za zabavu htio prirediti dobru borbu te rekao zarobljenim Tajlandskim vojnicima da odaberu svojeg najboljeg borca, koji će se boriti protiv njegovih deset najboljih boraca. I tako su izabrali Nai Khanom Toma. Bio je odličan borac. Bez pauze je pobijedio svih deset protivnika. Pobijedio je deset najboljih u Burmi.

Nakon onoga što je vidio, Kralj Burme je bio jedan od prvih koji mu je zapljeskao. Zbog te veličanstvene borbe Kralj mu je dao slobodu. Nai Khanom Tom vratio se u Ayutthayu gdje je bio dočekan kao heroj.

Stari Muay Thai nije imao pravila. Sve je bilo dozvoljeno. Ring nije postojao, pa su se natjecanja održavala na pijesku. A oko boraca su stajali ljudi. Kategorije po težini isto tako nisu postojale. Svatko se je borio sa svakim. Vrijeme su mjerili tako što su probušili kokosov orah i stavili su ga u posudu s vodom. Kad je kokos potonuo borba je bila gotova.

Svoj pravi procvat doživljava početkom 18. stoljeća kada se muay thai uvodi kao obavezan predmet u sve škole ondašnjeg kraljevstva.

U novije doba tajlandski boks kao sport oblikuje se od 1921. godine kada je za vladavine kralja Rame VI. na stadionu Suan Club Collega sagrađen boksački stadion na kojem su od tada svake nedjelje održavani mečevi. U početku su se borci borili goloruki (samo bandaže) a borbe su bile zakazivane na 11 rundi po 3 minute. No danas se bore u rukavicama (6 Oz) i maksimalno trajanje borbe je 5 rundi s 2 minute odmora. Pravila su ostala gotovo netaknuta. U skladu s pravilima, dozvoljeni su udarci rukama i nogama uz uporabu koljena, laktova te držanje ( klinč ), guranje i bacanje (bez uporabe poluga) što i čini razliku od drugih sličnih sportova (K1, kickboxing). Ovakva pravila zahtjevaju od boraca velik stupanj izdržljivosti i polivalentnost u načinu borbe.

Razina opterećenja u borbama je izuzetno visoka pa su vrhunski natjecatelji ovoga sporta na glasu kao borilački >supermani< što dokazuju u kontinuitetu i na natjecanjima poput K1 jer muay thai predstavljaju borci poput R.Bonaytski, E. Hoost, A. Ignashev, Kalookai, J.W. Paar, Pawook. Uostalom ovogodišnji pobjednici K-max (natjecatelji do 72 kg) i K1 turnira dolaze iz tajlandskog boksa.

Danas je World Muay Thai Council krovna svjetska organizacija koja se zalaže za promicanje sporta i razvoj ove vještine. Unutar WMTC djeluju dvije organizacije IMTF i IFMA koje su na sastanku u ožujku prošle godine dogovorile udruživanje u WMTF. Od 1996. godine u kontinuitetu se organiziraju svjetska i europska prvenstva na amaterskoj razini s upotrebom zaštite (oklop za tijelo te zaštita za potkoljenice, laktove i glavu) što donosi znatan porast interesa za tajlandski boks i van granica Tajlanda.

U profesionalnom tajlandskom boksu ipak je još uvijek kvaliteta koncentrirana na dva stadiona u Tajlandu (Randjamen i Lumpini stadium) uz nekoliko jakih turnira u Nizozemskoj, Francuskoj, Japanu i Švedskoj. U posljednje vrijeme projekt SupeLeague donosi veliki pomak u europskim okvirima iako se radi o modificiranim pravilima (borba bez uporabe laktova s manjim ograničenjima u uporabi koljena) ali veliki broj kvalitetnih boraca i medijsko pokrivanje od Eurosporta znatno su doprinijeli promociji sporta.

Borci su na rukama imali samo bandažu i na njoj nalijepljene sitne komadiće stakla. Jako puno borbi je završilo sa smrću zbog takvih pravila. Ljudi koji su stajali oko boraca i gledali borbe, kladili su se.

To se održalo i do danas. 1923. godine takav Thaibox je zabranjen, zbog prevelikog broja smrti boraca. Uvela su se pravila i stadioni za borbu. A kasnije i ring.

Thaibox se smatra kao borilački sport i kao borilačka vještina. U Thaiboxu postoji tehnika koja se koristi u ringu s boksačkim rukavicama, i tehnika u kojoj nema boksačkih rukavica, već gole ruke. Ali borbe tradicionalnog Thaiboxa se još uvijek održavaju, u tajnosti. Jednom na godinu u spomen i čast Nai Khanom Tomu, najbolji borac Thaiboxa se bori protiv najboljeg borca Burmanskog boksa. Ali borba se održava po pravilima zabranjenog Thaiboxa, u kojemu je sve dozvoljeno i na rukama se nosi bandaža i na nju nalijepljeni komadići sitno razbijenog stakla.